U drugoj polovini 12.veka srpski narod je ziveo u tri Srpske drzave: Zeti,Raskoj i Bosni.Stefan
Nemanja je uspeo da ih ujedini i stvori mocnu srpsku drzavu na cijem celu se dinastija
nemanjic uspesno nalazila 200.godina.Osnivac dinastije Stefan Nemanja imao je dva sina Stevana I Vukana kada mu se 1175.godine rodio
treci sin.Novorodjenom sinu dadose ime Rasko nastalo od starog slovenskog imena Rastisalv, koje
potice od naziva jednog drveta Hrasta.Ostalo je zapamceno da su mladog princa
roditelji mnogo voleli i da su prema njemu posto su ga dobili u odmaklim godinamaveoma
nezni.rastko je bio lepo,pametno i veselo dete.Primetivsi njegovu radoznalost i
razboritost,velmoze su govorile da da ce Rastko biti najvrsniji medju svojom bracom,neko novo
znamenje.Rastko je lako naucio da cita i pise osetljiv,dobar i plemenit,svevise se okretao
knjigama koje je voleo da cita,I razmisljanju o dobrim delima koje bi voleo da cini ljudima.Kada je Rastku bilo 17godina na
Nemanjin dvor dodje ia Svete Gore monah,Rus da tranji pomoc za tamosnje manastire.Rastko je svelikom
paznjom slusao pricu o tome kako kaludjeri sticu velika znanja,kako pisu njitije I prepisuju svete
knjige kako pomazu ljudima u nevolji I prosvecuju ih.U Srbiji tada nije bilo posebnih
skola van manastira kao sto nije bio ni velikih manastira ni dobrih ucitelja.NajvecI manastir je bila Studenica koju je
njegov otac poceo da zida 1183.godine.Rastku se ucinilo da su manastiri u Svetij Gori kao stvoreni za
njega.I tako je jednog dana pod misterioznim okolnostima,Rastko ostavio roditeljski dom I pobegao na Svetu Goru.Docnije je legenda
nacinila lepu I romanticnu pricu o njegovom bekstvu.Uveren da mu roditelji nebi dozvolili odlazak na Svetu Goru on je
odlucio da to ucini protiv njihove volje,pa je nacinio plan kako ce svoju nameru ostvariti.Zamolio je svoje
roditelje za dozvolu da ide u lov,pa je onda u lovu zavarao svoje drustvo,I sa jednim od Svetogorskih monaha pobegao.Kada je rastkovim
roditeljima javljeno da je nestao,oni su bili ocajni I Nemanja je poslao za njim poteru da ga
nadju I vrate kuci.Potera koja je za njim poslata,nasla ga je na Svetoj Gori u ruskom manastiru SV.Patelejmon,I htela je po
Nemanjinoj naredbi ,silom vrati u Srbiju.Ali je Rastko prevario svoje gonioce,odveo ih je u crkvu pa kada su oni,zamoreni od puta,jela I
pica I od dugog stajanja u crkvi zaspali,on se iskrao iz crve,dao se postricI,zacudjenim I
uplasenim zemljacima bacio sa kule svoju kosu I odelo.On je u taj mah vec bio monah
Sava.Nemoguce je utvrditi koliko u ovoj legendi ,u detaljima ima istine a sta su dodali fantazija I docnija
prepricavanja ali je svakako sigurno da se 1191.godine Rastko Nemanjic zamonasio u svetoj gori I postao monah Sava.Glas o tome da je jedan
vladalacki sin ostavio dvore I zamonasio se,kao I nacin njegovog zivota u
manastiru,njegova iskrena pobonjnost jos vise su razneli njegovu slavu I digli ugled mladog monaha daleko I van granica
Svete Gore.Zato sto je takv I sto je sin jednog cuvenog I uticajnog vladara.Manastir Vatoped
zeleo je da sava predje u njegovo bratstvo.I sava je ubrzo presao u taj vazan I ugledan manastir.Radio je
teske monaske poslove Isao bos po stenama,raznosio hleb isposnicima po liticama
nocu se u molitvama klanjao Bogu I neumorno ucio.NemogavsI da se pomire sa odlaskom svog sina u manastir
njegovi roditelji I sami odluce da se zamonase.Posle trideset godina uspesne vladavine na Blagovesti 1195.godine
Nemanja je upravu nad zemljom predao svom srednjem sinu Stefanu,starijem Vukanu na upravu je dao Zetu I
Trebinje a on se zamonasio u svojoj zaduzbini Studenici dobivsI ime Simeon.Rastkova majka
knjeginja Ana je kao monahinja dobila ime Anastasija.1197.monah Simeon,dosao je zauvek na Svetu Goru
donevsI sa sobom mnogo zlata I dragocenosti.Tim novcem,dobivsI dozvolu od vizantiskog cara Aleksija ,monasi Sava I Simeon
podigose na Svetoj Gori pre 800.godina srpski manastir Hilandar.Simeon je po
zavrsetku manastira 1200 godine ymro.Savino zitije Svetog Simeona posveceno je zivotu I radu
njegovog oca,prvo je cisto Srpsko knjizevno delo napisano,narodnim srpskim
jezikom.Zeleci da doprinese ucvrscavanju I napretku srpse drzave I pomiri posvadjanu
bracu Sava 1206.godine uzima oceve posmrtne ostatke I privremeno se vraca u Srbiju.U manastiru Studenica ponovo
sahranjuje svoga oca I nad njegovim grobom miri bracu Stevana I Vukana.Od Studenice stvara duhovni I kulturni centar Srbije
ciji je iguman bio 8.godina.Otvara prvu skolu srpske posmenosti skolu za svestenicke
kaludjere.Stvara prvi manastir I casne domove koji su bili prve srpske bolnice I
utocIsta za nemocne,stare I siromasne.ZahvaljujucI Savi crkvena sluzba se vise nije
sluzila na grckom I latinskom vec na srpskom jeziku.Vraca se na Svetu Goru ali 1219.godine odlazi u Nikeju gde se tada nalazila vizantidka prestonica I dobio dozvolu da srpsku crkvu
ucini samostalnom I nezavisnom od orhidskog arhiepiskopa.Do1233.Sava je upravljao srpskom crkvom.Bio je
njen prvi episkop sa sedistem u manastiru Zica.Sava je dva puta isao na Hadjiluk tj. Da poseti Hristov grob I druga sveta mesta u Svetoj
Zemlji.Putovao je u Bitlajem,Aleksandriju,Kairo, Jermeniju I Jerusalim.Sava je na dva
putovanja polazio iz starog grada ( kod Budve .) brodom, a kroz pustinje je isao
peske ili na konjima i mulama.Tamosnjim manastirima je nosio poklone a otuda u Srbiju slao
knjige,crkvene predmete,lekovito bilje i razne dragocenosti.U povratku sa drugog puta Sveti Sava je stigao u
tadasnju Bugarsku gde je nazebao i razboleo se.Smislju na Srbiju i srpski narod Sava je umro u Trnovu 27.januara.1235.godine.U sve
pocasti tu je i sahranjen.NJegov sinovac Kralj Vladislav,preneo je 1237.godine. njegove posmrtne ostatke i sahranioih u
novosagradjenom manastiru Mileseva.Kad je srpski narod pao pod tursko ropstvo narod je nastavio da odlazi na Savin grob na
pokolenje I radi leka.Smatralo se da i sam dolazak na Savin grob leci bolesti.To je smetalo turskom
vojskovodji SinapasI koji zeleci da slomi duh srpskog naroda 1594.godine krisom prenosi posmrtne ostatke Svetog Save u Beograd gde ih je spalio na
Vracarskom platou.To je ono mesto na kome se danas nalazi Hram Svetog Save.Ostalo je zapisano da je Savindan
proslavljen kao skolska svecanost jos 1735.godine.1823.godine Knez Milos
Obrenovic je svojom naredbom ozvanicio Savindan kao skolsku slavu.Grcke trgovce u Beogradu opomenuo
,,Zasto vi njega jednog da neznate kad mi znamo tolike vase svece.,,1841.godine Knez Mihajlo
Obrenovic je zakonom utvrdio obavezu skola da svake godine slave Svetog Savu kao svoju slavu.