Dva setla lika u "Gorskom vijencu", pored vladike Danila i drugih su Vuk Micunovic i Vuk Mandushic.

U Micunovicu i Mandushicu Njegosh je ovekovechio dva junashtva jedno pored drugog, samopouzdanje, akciju, gvozdenu volju koja utiche na vodjstvo i masu i junachku dobrotu. Micunovic je na chelu akcije dok se na zagazi u krv. Poslednje su mu rechi: "Kuni, serdare Vukota...". Herojsko delo je zavrsheno i njegov lik zajedno s njim. Mandushic, junak pesnik, zivi dalje. NJegova junachka lepota okupana suzama, koje lije za dzefardarom , blista sa poslednje stranice "Gorskog vijenca". Micunovici su delo, likovi, podvizi koji ostaju da ih pesma slavi. Mandushici su choveshtvo, san lirika, ono shto zivi u ljudima i greje ih posla svih bojeva. I Vuk Micunovic i Vuk Mandushic kao svetlost osvetljavaju puteve ka slobodi narodnoj - viziji Njegoshevoj.

Micunoviceva oshtra rech se chesto chula. Veliki je junak, voli gusle  i ne miri se s poturicama. Smatra ih izdajnicima svoga naroda. On je u "Gorskom vijencu" zivo herojstvo, tvrdo, nekad oporo, a nekad raspevano, uvek postojano, samo na sebe naslonjeno. Kad govori kao da seche sabljom. Duboko razmishlja o svrsi zivota. Zashto umreti kao nemocni starac, kad se moze ziveti vechito kao Obilic. Oni koji umiru u borbi za slobodu "Zertve su blagorodne koje prelaze sa bojnijeh polja u veselo carstvo poezije...". "Blago onom ko dovijek zivi, imao se rashta i roditi", kaze Micunovic. On se i u snu bije s Turcima, on je dinamichni junak koji ubrzava istragu poturica.

Vuka Micunovica i Vuka Mandushica optimistichkim junashtvom krase dela bez bilo kakve sumnje u velichinu i uspeh onoga za shta su se borili. To je i bila vizija Njegoshevog "Gorskog vijenca".

Napisao ?
Škola Gimnazija "Miloš Savković" Aranđelovac
Godina 2002
Da li je ikada pročitan ?