Medjuu autorima nashih srednjovekovnih poetskih tekstova nalazi se i ime jedne zene. To je monahinja Jefimija, pre zamonashenja zena despota Ugljeshe Mrnjavchevica. Od nje potichu dva elegichna lirska sastava: napis na ikonici darovanij manastiru Hilanadaru i "Pohvala knezu Lazaru".

"P. k. L." je i sjajno veziljsko delo. Ono je sa puno veshtine i strpljenja izvezeno zlatnim nitima na crvenoj svili koja pokriva civot kneza Lazara. 

Medjutim, ovo delo nije samo vrhunsko [veziljsko] umetnichko delo, vec je i vrlo lepa i poetski nadahnuta pesma u prozi. Pesnikinja govori mrtvom knezu kao dragom prijatelju, koga je smrt udaljila, ali nije odvojila od najblizih. Nju inspirishe potreba da se nekome izjada za tezak polozaj srpskog naroda. Ona pricha upokojenom knezu o trenutnim mukama koje muche njegov narod i drzavu za koje je dao zivot u Kosovskoj bici. Nalaze mu da na kolenima moli Svevishnjega Gospoda za spas i oproshtenje grehova srpskom narodu koji u tom dobu vrlo teshko zivi, zavisan od Osmanlijskog carstva ("ismailcani") i neslobodan.

Takodje, kroz celo ovo delo provlaci se i nit njene lichne patnje. Jer, Jefimijin zivot je takodje pun bola. Slomljena gubitkom prvo muza, (koji je poginuo u bici protiv Turaka) a potom i sina  ona provodi svoje skromne monashke da ne u tami i tishini manastira. I upravo ta njena beskrajna patnja i bol navode je da napishe jedno ovakvo delo, u kome poruchuje knezu Lazaru o mukama "cheda njegovih" i njenim, pozivajuci ga da joj pomogne molitvom.

Hvaljena od srednjovekovnih pisaca kao mudra zena , Jefimija takodje uziva simpatije i mnogih savremenih poznavalaca nashe srednjovekovne knjizevnosti, a posebno pesnika Milana Rakica koji je jednu svoju pesmu posvetio njoj:

"Pokraj nje se krve narodi i gushe,

Propadaju carstva, svet vaskolik cvili.

Ona, vechno sama u zlatu i svili,

Veze strashne bole otmene joj dushe."

Napisao ?
Škola Gimnazija "Miloš Savković" Aranđelovac
Godina 2001
Da li je ikada pročitan ne